dan miriše na snijeg
premda kažu nije ojužilo
i ne očekuju se nikakve padavine
očito nisu zavirili u ambulantu hitne
a niti u moju sobu odavno ojuženu
(genetika je čudo kad kostobolja razvaljuje
i preuzimam mjesto prvog obiteljskog meteoropate)
a lijepo je sinoć bilo u prostoru
senzorski zagrijanih snova
gdje uvijek mogu dodirnuti željeno
i rasplamsati atmosferu do usijanja
pa se hladiti vjetrovitim naletima
poraza koji sa sigurnošću dolaze
noć je bogomdana za gubitničke analize
i trošenja uzalud svih osam života
(ovaj jedan preostali čuvam samo za sebe)
u vjeri i nevjeri ambiciozne uzaludnosti
zato sam uvijek bježala iz tvojih misli
ostavljajući za sobom čistu posteljinu
jer postoje duše koje ne mogu biti kolijevka
s porođenim blagom što bih ih u sumanosti
netko možebitno zaljuljao čak i u prevari
onako kao što se sirotinjski i mlako prevari zagrljaj
i posveti se sebi u dosegu poznatog
kad se više od toga ne može pružiti
zbog obilježenosti ograničenom empatijom
i ne trebaš mi spočitavati moju napornost
kojom sam te samo htjela oživjeti
dušom te dodirujući tamo gdje si najosjetljiviji
u praznini kruga koja se s lakoćom nosi u grudima
stoga možemo navući maske prije spavanja
ugrađujući oklope za šetnje snovima
čak i ne vjerujem kako ćemo nekad zažaliti
jer nemamo za čime dajući se potpuno tišini
u spoznaji kako smo sve već apsolvirali
dobošarima smo dali na znanje
prolog uvijek nadrasta epilog
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!