Nitko više ne primjećuje
izostanak Poezije
kao kad kupuješ cvijeće
ženi za godišnjicu
romanse
pomiren da je miris
prognan iz cvijeća
jer koliko god blizu
primakao nosnice
laticama
možeš računati
samo na sjećanje
na djetinjstvo
mada i riječi su cvjetovi
s nebeskih poljana
a svaka strofa
mrtvog poete
kiti se božanskom bojom
reskim tim vonjem
u boju svemoćne ljubavi
i plemenitog zaborava
to je tako jednostavno
dići ruke od oluja
i predati ih molitvi
da nas više ništa
ne dotiče i ne dira
pa ni kiša neće
ovakvima
niz jezik u njedra
već se odbija
od plastične bokove
staklenika
mada i riječi su kaplje
s nebeskog stropa
pa ako pružiš dlan
možeš čuti mrtvog poetu
još uvijek
da pjeva.
počinje a i završava da bi se vratilo kao pljusak :)))) ljepo Duško :DDDD pozdrav EMILINA
Hvala na lijepim riječima, draga Emilina !
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!