Homerovska suza
Za moje pesničke oči
Slepe za boje posle tebe
Sivi su sad
Moji nekad spektralni stihovi
I sunca i kiše su takvi
A bili su razdragano žuti i smirujuće plavi
Beznadežno je bezbojan
Moj sadašnji samački svet
Žalosni su
Kliktavi šareni detlići u prsima
I ribe crvenperke u virovima utrobe
Tuguju
Nevidljivi mom praznom pesničkom oku
Tugujem i ja sa njima
Za iščezlim spektrom ljubavi
Bez tvojih očiju (i mene u njima)
Nemam čim (ni sa kim)
Da vidim sedam nijansi radosti
Nedostaje mi
Pogled na postojanje deljen sa tobom
I isto viđenje
Veličanstvenih smena svetlosti
U purpurni suton i tirkiznu zoru
Kad je ceo Svemir bio dugin luk
Između tvojih i mojih očiju
Više nije
Sve se slilo u sivilo
Izgubila sam
Poetsku sposobnost da prođem ispod duge
Korakom od sedam godina unazad
Ne mogu da nađem tebe negdašnjeg trag u sebi
Čak ni tragom ove lacrimose
Rasplinute
U izbledelim bojama života
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!