„Pisaću ti sutra“, rekla je ona
i istog časa zaboravila na to.
„Pisaće mi sutra...“ pomislio je on,
mada je dobro znao da neće.
*****
Pismo je bilo i napisano
i nenapisano,
izgovoreno i otpevano,
sastavljeno od slova i snova,
reči, misli, tonova...
To nije pismo koje se šalje,
koje se prima, otvara i čita,
kao ona u plavim kovertama,
koja su nekada
raznosili poštari.
Ne, to je jedno sasvim drukčije pismo.
Možda ga i ne treba zvati pismom,
nego treba izmisliti bolju, verniju reč.
*****
Svako njegovo novo sutra
počinjalo je
i završavalo se mišlju o njoj.
„Pisaće mi sutra“, pomislio bi.
Mada je dobro znao da neće.
Poslano:
09. 01. 2017 ob 00:00
Spremenjeno:
09. 01. 2017 ob 00:05
Poštovani poeta!
Sutra je danas od juče i zato je i neki zlatni dečak danas oni koji je ispisan na drhtavoj matrici života oni koji sija sjajno i zlatno ko tibetanska sutra na starome pergamentu. Često se dogododi da dečak ode i izvapi ko duh u lepoti sječanja i neki dan možda baš danas nekdje se rodi muž sretnoj ženi, da ji na oblaku bračne jave i safirsko ljubičastoga sna ljubi vrelu kožu i miluje je pod zvezdanim nebom uzdisima i mirisom noči. Onda se tajnovito dečak sjeti da mu je nekad dvojica voljenih podarila najlepše ime na čitavom planetu i da mu je ipak nekdje dom pa se vrati sav blistav i nekažnjen za lutanje po svemirskim stazama.
Ja ne pišem ovoga pisma ni dečku ni mužu ni gospodinu poetu ni curici ni devojki ni ženi ni vaši ljubavi ja kucam u bašti bita i bajta i hvatam maštovitu bajku neke ljubavi i tek onoj
ja kucam i kucam da se otvori portal večnosti za neki sutra
u kome če neki poeta u zagrljaju još danas koji je juče od sutra čitati svojoj dragoj najlepši pasus Zvjezdanog plašta tiho najtiše da ne probudi dečka koji sniva svoje nevine snove lep i krasan ko klasična muzika. Usnuo je i on u zlatnome zagrljaju koji je bio zapisan zlatnim slovima na nekoj staroj sutri sa koje su tragovi zapisa postali praktično nevidljivi za običan pogled al su ipak ostali bezprijekorno elegantno ohranjeni u magičnoj memoriji nekog starog tibetanskog Lame koji danas baš sada muzikalnim glasom odvija i razvija esencialno božanstveni duh sutre u prostranstvo sadašnjega danas koji je zvjezdana noč za one koje se vole na drugoj strani sveta.
Sa ljubavljom, Talitha⭐
Talitha, lepši komentar ne bih mogao poželeti. Ti si me i inače zadužila i ranije, i hoću da znaš da to veoma poštujem i cenim.
Zato putuje jedno srce od MŠ za SM večeras.
Hvala, Milen,
Talitha<3 :)
Pozdrav Milen :)))) ne ispisana nada zauvjek ostaje kao potpis autora u našim srcima... EMILINA
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!