Kad imaš nekog tko zna slušati
otkrivaš sav krhkog srca lom
nisu ti dugi ti samotni sati
podijeliš otrov sa sjenkom tom.
Kad imaš nekog tko zna stati
uliješ u čašu čemer života svog
lukavštinom te neće smušati
obrisat će suze s obraza tvog.
Kad imaš nekog tko zna utješiti
riječi teku odnoseći sa sobom bol
trepere u tebi, moraš ih se riješiti
stihovima što ispiru gorku sol.
Kad imaš nekog tko zna plakati
isplakat će sve neispisane riječi
svaku mrtvu suzu će posrkati
i nečujno dalje u ponornici teći.
Ljudskom biću uvijek treba netko, i u radosti i u žalosti itd. jer je socijalno biće. Pjesma mi se na tu temu izuzetno sviđa.
Srdačno te pozdravljam, Katice!
Mirko, razveseliš me sa svojim komentarom, hvala ti na lijepim riječima i drago mi je da ti se pjesma svidjela.
VP! :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!