
Ako zanoćiš jednom
Sa bešumnim ružama penjačicama
I zaspeš sa sviralama bez glasa
Ne zdvajaj, to kiše snježne
U prozorima dobuju
To gūdi samotni
Vjetar s mora
Ako zanoćiš jednom
S tugom iza noćnoga okna
Tamo gdje te više nitko ne čeka
Nasmiješi se zvijezdama
Zaspalim u korovu godina
Ali ih ne zovi i ne čekaj glase
Zanijemile su grudi ognjišta
Obnevidjelo je na brežuljku
Oko gorsko
Zastani
Sam
Na stubama kad u blaga ljeta
Nebeska mehanika tka
Ali kad jugo niz valu zanjiše
Crne kosti starih maslina
Čekaj me
Da ponovno mantram
Na bijesnim stazama
Gospodarā života i slušam
Škrgut zuba čovjeka-roba
Da vječno slušam umjesto Boga
Kamenom pregažene žulje predaka
I njihov besmrtni vjetar
U krilima mita o pravdi
(Mojim sestrama i bratu
za zajedničke uspomene na djetinjstvo)
Mirko, prekrasna posveta tvojim bližnjima.... pjesma iz prirode iznikla. Sjajno.
Lijep dan ti želim!
Katica
Katice, hvala lijepa na čitanju i javljanju.
Srdačno,
Mirko
Udaljeni i otuđeni, iščupani iz korena, u zaleđenim betonskim kavezima, u noćima za koje ne znamo jesu li mračnije u oknima prozora ili u našim tugama, sećamo se i čeznemo za toplinom zavičaja... U koji ćemo se vratiti "kad jugo niz valu zanjiše
Crne kosti starih maslina"...
Sjajna pesma, Mirko!
Lp MIlena
Hvala draga Milena.
Pozdrav iz SA,
Mirko
Pesem, polna podob in nagovarjanja k duhovnemu oživljanju preminulega ognjišča, hiše, okolja mladosti ... rahločutna hvalnica, čestitke,
Ana
Ova podčrtanka mi je dar za novu godinu! Hvala, Ana.
Lijep pozdrav
Mirko, jako mi je drago da ti mogu čestitati na novom priznanju za tvoju poeziju.
Samo nastavi tako.
Lijep pozdrav!
Katica ☺
Hvala ti, Katice na lijepim riječima... koje motiviraju.
Lijep pozdrav,
Mirko : - )
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!