*„Ovo je naš vapaj. Ovo je naša molitva. Mir u svijetu.“
U dalekoj Zemlji izlazećeg sunca
polijeću srebrni ždralovi u daljine
prekrili su nebeske vrhunce,
a Zemljom odjekuje eho tišine.
Parkom Mira Sadako Sasaki
visoko podigla malene dječje ruke
u Hirošimi vapi za život svaki
da nitko više ne proživi njene muke.
Uzdigla je zlatnog ždrala k svemiru
u senbazuru dugi šareni niz broji
tisuću ih leti i leti prema Miru
strahuje da ipak nedostaje koji.
Nek’ sveti ždralovi rašire krila
nek’ prelete široki zemljin krug
nek’ buja svijetom ljubavi idila
i pjesma odjekuje kroz svaki lug.
*Riječi ispisane podno spomenika Sadako Sasaki u Parku Mira u Hirošimi.
Naj se nikdar ne pozabi v opomin bodočim rodovom.
lp
Ćežnja i nada ljudskih duša, a naročito pjesničkih, uvijek je veća, dublja i snažnija od onoga što će sebi i svima oko sebe učiniti dezorijentirano čovječanstvo. Pitanje je mijenja li išta htijenje i ljubav pojedinca, ili ljudskih zajednica. Čovjek je činio, čini i činit će zlo. Zlo drugima pa time i zlo sebi. Pridružujem se uzviku: "Nikad više!" ako on može izbrisati samo sekund boli koju trpi i uvijek će trpjeti ljudski rod.
Draga Katice, divim se tvojim idejama. I pjesmama.
Srdačno te pozdravljam.
Westre, hvala ti na čitanju i slažem se s tobom da se nikada ne zaboravi i ne ponovi.
Lp i ugodnu večer ti želim!
Katica
Poslano:
29. 12. 2016 ob 19:10
Spremenjeno:
29. 12. 2016 ob 19:11
Mirko, hvala ti što me čitaš i komentiraš, počašćena sam da me pratiš. I ja uzvikujem: "Nikad više!"
Ne mogu prihvatiti crtu agresivnosti i destrukcije u čovjeku da uništava i ubija vlastitu vrstu. Moj skromni doprinos da se nešto promjeni su i moje pjesme za Mir. Znam da je to samo kap u oceanu i da ne mogu ništa promijeniti, jer je to igra "bogova", a tko sam ja!?
Hvala ti i na pohvalama, tvoje mišljenje mi puno znači.
Veliki pozdrav, Mirko!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!