Da li me vidite?
Ne, vi to ne gledate mene,
već viziju svoju o meni...
Kao što ne vidite ni sebe,
već neku predstavu o sebi
da ste to baš vi!
Isti je slučaj i sa mnom...
Često sebi dam saučešće...
Istinsko postojanje je samo ono
koje se sagleda u miru i tišini,
možda pored reke, koja mirno teče,
može i pored potoka što veselo žubori,
kada padne prvi sneg,
i razbije u duši ledeni breg...
Kad zasija ljubav u zenici oka,
kad drago i milo biće
progovori da te voli!
E, baš tada postojim!!!
Postojim samo kada volim!!!
Poslano:
26. 12. 2016 ob 14:33
Spremenjeno:
26. 12. 2016 ob 14:34
Rastrzan čovjek, današnji čovjek često „nesakupljen“ na duhovnom planu i ne može imati percepciju koja mu jamči da je zaista svijet u svim onim bojama,
veličinama, parametrima, ukusima... onaj
svijet koji je pred njim, koji bi ga trebao dotaći i pokrenuti ga na adekvatno
razmišljanje i vrednovanje, na djelovanje.
To si sve savršeno dobro i lijepo rekla i, što je za pjesmu najvažnije, ogrnula spretno,
odmjereno, nježno, znakovito i senzibilno mješavinom poetskog ruha.
lpm
Mirko, jednostavno ću reći samo HVALA! Nema tih reči koje bi mogle da opišu kako se posle ovog tvog osvrta osećam...Dobro se razumemo...
Lp Dragana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!