
Kad te na dalekim sprudovima svijeta
Vjetar zapljusne notama neodsviranim
Pjevaj
S kišama svibanjskim
Jer doći će opet ljeto
I ruke će moje biti
Ruj cvijeća u vazi
Kad ti ledene noći na ramenu zaplaču
I sve bude pusto kao tišina oko srca
U kojoj još pjeva ćuk i noći
Koje nikad ne prolaze
Ne tuguj
Samo je onda gorak život
Ako te
Jedne oči zaborave
Kad budeš usamljen
Na kolodvorima sjećanja
I zagledan u tragove
Što vrijeme ih je izbrisalo
Inicijali naši oživjet će i zatreperiti
Putem do sazviježđa
Zagrli ih zajedno sa prostirkama
I nesanicama naših godina
Koje nismo ispričali
Kad ti umjesto poljupca
Miris i šum lišća uberem u maglovitim
Horizontima grada
Ne čudi se, to ja više ne znam
Vraćam li se odnekud
Praznom lađom Vilsonovog
Ili se tek
Za izlazak spremam...
... lijepa pjesma ...
Ljubav
Uspomena
Utjeha ...
Mirko, predivna pjesma puna sjete i ljubavi.
Lp i svako dobro ti želim!
Katica
Talitha,
Katice,
westre,
radujem se vašem čitanju i komentarima!
lpm
Pesem, ki te vleče naprej, zaradi spominov, prividov, hrepenenja, ne glede na okoliščine: poj, ko slišiš veter in dež in zvoke daljav ... čestitke,
Ana
Ana, hvala na komentaru i podcrtanoj pjesmi.
Lijep pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!