PRUGA KOJA VIŠE NE SPAJA
Pruga napuštena odavno
zarasla u visoko šiblje i drač
prošlo je njeno vrijeme slavno
ostade joj samo tihi plač.
Daljine njene ostaju gluhe
obzorje sve dalje i dalje bježi
tračnice su prašnjave i suhe
zamrzle kada zimi zasniježi.
Zaboravljena u prošlosti ona
rastače se u hrđu i prah
ne čuje više škripu vagona
za nju stigao je čemeran krah.
Niti srebrna se Luna ne smije
gledajući lik u čeličnom odsjevu
kao što bješe stoljeće prije
kad lokomotive zviždahu u pjevu.
Melankolični su dani i noći
samo pokatkad zrikavac zazriče
čekajući hoće li koji kotač proći
ona sanjari dok vrijeme odmiče.
hvala Katica vratila si me pjesmom u djetinstvo...i na još neka stara mi mjesta...lepo :))) pozdrav Emilina
Emilina, hvala ti na čitanju i tvom lijepom komentaru!
Lp!
J
Katica
Uspomene, uspomene u stihove pretočene.
Još samo u nama živi to vrijeme. Oblik "olakšanja" doživimo kad ono bljesne u stihovima...!
lpm
ni jedna pruga ne bi smijela ostat sama,osim ako sama tako hoće...
ali ipak ostane poneka sama protiv svoje volje...
pa napiše svoje stihove..lijepe,nježne...koji neće ostat sami...
barem to...
Mirko, Iztok7, hvala vam i na čitanju i na lijepim komentarima.
Lijep ostatak večeri vam želim! ☺☺
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
- 22. 12. 2016 ob 22:22
- Prebrano 1852 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 135.72
- Število ocen: 11