***
U snu o tebi, letim
I plačem, ponekad.
Vrisak bez odjeka:
-iznad klisura,
koje se premeću
jedna preko druge,
poput rebara
harmonike.
Šire i skupljaju
obale
planine
i
zvuk
je
isti
p l a č e
(samo harmonika tako zaplakati zna…)
Poslano:
21. 12. 2016 ob 14:25
Spremenjeno:
21. 12. 2016 ob 16:28
Naslov je perfektan. Ovo je fascinantni primjer kako poezijom postaje datost koju bilježi duh, emocija, pero.
Hvala, dragi Mirko!
-osmijeh i pozdrav od srca
Emilija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Vasiljević
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!