U tišini hermetičke sobe
I praznini nepodeljene postelje
Dok napolju i u meni ječi mećava
Osluškujem
Vetar i svoju usamljenost
Čini mi se
Korake tvoje čujem pred vratima...
Na pragu sna
Sva iščekivanje
Stresam se od slatke jeze
Tu si
Stresaš sneg sa sebe
Nudim ti
Dušu i nežne reči ljubavi
Tražiš mi
Govor golih bedara i skarednosti
Letimo
Padamo
Istopljeni
U deset tvojih kapi olakšanja i kajanja
I dva moja optužujuća suva stiha...
Noćas
Slažem stihove u lažnu ljubavnu
Ne mogu
O svojim usamljeničkim promrzlinama
Suviše je idilična zimska noć
Umreću
Sklupčana u svoju hladnu samoću
Ako bar ne ispevam da si tu
I da mi je topla krv
Toliko
Da me prolazni žar tvoj otopi
U crvenu mrlju srama
U devičanskom snegu
Što me zasipa
Oskrnavljenu neljubavlju
Ostade lepa duboka pesma, nekog razmišljanja žene na samom, a po zadovoljenom telesnom (više njegovom no njenom) i nezadovoljenim srcem - a okolo mećava, meni dobro poređenje sa silnim moralnim pravilim okoline, neko je po potrebi strese, nekoga zaveje.
Nena, budući da sam počašćen ovom pjesmom, moram Ti se zahvaliti. Radost je imati mogućnost čitati vrsne pjesnike.
Pesem, ki postaja telo, saj nadomešča fizično bližino: je hkrati polje spominjanja in čarnega oživljanja - z besedami priklicuje odsotno ljubezen, podoživlja meso in kri, da bi napolnila samoto ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!