možda je neko i video Volasa dok Suzanu golu
ogrće peškirom, trčeći kroz špalire uspaljenih
staraca, kojima se pohotom nozdrve šire, sasvim
moguće da svakom je prosvirao glavu pogledom,
netremice zureći u njihovu nemoć. ostaje tajna.
i nikad se neće videti scena kako moju razgolićenu
dušu, celu bogovetnu noć, neštedimce greje dunjica,
bela i mekana, od tvojih želja, pod kojom se jutrom
izležu pernate mitologije
Napomena:
*dunja, dunjica = perjani pokrivač; jorgan
Odlična kao uvijek. volim te čitati.
lpb
Hvala, Brankić :)
lp
Jagoda
urednica
Poslano:
04. 12. 2016 ob 16:38
Spremenjeno:
04. 12. 2016 ob 16:38
Čeprav ne vemo točno, za kateri par gre, v prizoru natančno vidimo skrb moškega, ki ščiti žensko pred razgaljenostjo. In kako lahko blazina, prepojena z željami moškega, na kateri sanja ženska, pomirja sram pred razgaljeno dušo. Vsaj meni se je tako prebrala, verjamem pa (še posebej, če se ozremo na naslov in zaključek pesmi) da omogoča tudi druge (bolj subtilne in celo krtične) interpretacije, čestitke,
Ana
Prvi
deo odnosi se na par iz (legendarne) pesme
Volasa Stivensa „Piter Kvins za
klavijaturama“, odnosno – kako je ja čitam. Drugi deo je nešto sasvim drugo. I težište, tačka oslonca pesme je upravo tu.
Ana,
tvoje čitanje pesme mi prija i odgovara. Hvala.
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!