Voleli smo se tog leta,
strastveno, neobuzdano, vrelo,
izgarali u plamenu zalaska
i rađali se jedno za drugo
sa svakim novim izlaskom sunca...
Voleli smo se te jeseni,
sveže, odlučno, zrelo,
baš kao grožđe od kojeg je bilo vino,
što smo ga pili između dva zagljaja,
ili kao kiša koju nismo ni osećali...
Voleli smo se i te zime,
ušuškano, romantično, blago,
nekako svetlucavo, praznično,
možda pomalo svečano, tiho i nežno,
očarani belinom, muzikom, noćima ...
Onda su nam se putevi odjednom razišli,
nisu se više ukrštali,
niti su išli jedan prema drugom.
Ja sam otišao za zapadnim vetrom,
a ona ostala tu, sa istočnim...
Obično pomislim
da je tako moralo biti,
da je to sudbina odredila, htela,
da smo to oboje u stvari želeli...
pokušam da se opravdam, ili utešim,
sa još dve, tri isto tako otrcane fraze
i govorim sebi
da mi nije ni teško, ni krivo, ni žao,
a znam... da bih sva blaga dao
za samo jedno
proleće sa njom.
Lepa je Milen, neskončno.
Lep pozdrav, I. Šelmić
okhttps://youtu.be/QhJtaa-cCXg
Putevi i sudbina nekada ne mare za ono što ostaje u srcu...
Pesma Proleće sa njom je od "onih" koje se čitaju s uzburkanim emocijama.
Lp, Valy
Letni časi, življenjska obdobja, in ena ljubezen, ki se spreminja in stara in odmre ... ljubezensko bivanjska pesem, ki pusti sled, čestitke,
Ana
Hvala vsem!
Lp, Milen
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!