PRVA ŽENA NA MJESECU
Kad budeš iznad mene
raširi krila
zamahni njima
i poleti
u trenutku sreće
a prije toga
zarij svoje kandže
rožnate i ružičaste
u moja prsa
iščupaj ovo srce izmučeno
i odnesi ga nekamo
gdje visine se ne mjere
okom
a prije toga
pusti da ljubim
svako krilo tvoje
dok mi srce udara
ovako bijesno
kao da zna gdje će
a tijelo bridi
stisnuto prsima tvojim
ali prije svega
reci mi nježno
u jednom dahu
da me voliš
pa malo zastani
i dodaj s jezika
moje ime
jer tko zna
koliko još ima za nas
vani mjesečine.
Uf, me je kar malo streslo.
Čudovita pesem, pesnik <3
lp GJ
Dobro jutro Duško,
Šla bom do višin, visokih in lepo vidnih navzdol in ne bom ti izčupala srca,
ker ga potrebuješ za vse nove pesmi, ki so odlične in prave za pravo poezijo.
Lepa pesem, veš.
Želim ti Duško vse dobro v Zagrebu
in lep pozdrav, I. Šelmić
Hvala od srca na lijepim riječima, GJ i Irena,
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 16. 11. 2016 ob 21:55
- Prebrano 755 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 619.28