ptica sam pod nebom
hrabra
na udaru svih struja ruže vetrova
lakša od poslednjeg svoga perceta
letim raspevana
sunca željna
i kad mi krila sažiže
pevam mu
pevam
zmija sam pod zemljom
plašljiva
petama gažena i omražena
sikćem u samoodbrani
gamižem
tražim
kamen pod koji ću se skloniti
i kojim će me ubiti
ptica sam
i zmija
i pesma
u sve tri postavke ženski rod
ukleta
od prvobitne mene do poslednjeg tebe
žena sam željna ljubavi
nesalomiva pred životom i smrću
i slomljena kletvom nad kletvama
"imala pa nemala..."
imadoh te ljubavi
nemam te
pesmo moja
ženska
prokleta