VJEROLOMNA JE SAMO POEZIJA

Kad smo se ipak sreli
već je bilo dockan
mada tvoje su kose
razumjele moje ruke
a tvoje usne
upijale riječi
(kao vosak u vječnoj
svijeta svijeći
njezin plam)
ali bilo je kasno
jer godina je bila naša
pri kraju
a Svemir se nagnuo
opasno na bok
(kao svaki
u nepoznatom moru
bez obala
zalutali brod)
zbog težine srca
u tijelima našim
progutala nas je
majka-tišina
i ostavila da
snivamo svjetlo
od kojeg će stasati
neopisiva
neobjašnjiva
vjerolomna budućnost
Poezije.

Duško Babić

IŽ-lev

Poslano:
13. 11. 2016 ob 02:07
Spremenjeno:
13. 11. 2016 ob 13:17

Dobro jutro Duško,

lepo si napisal, prav poetično. Ja, od začetka do konca je poezija,

če gledaš skozi lepe oči. Tudi jaz upam da je tako.

Lep pozdrav v Zagreb tebi,

I. Šelmić

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
19. 11. 2016 ob 20:11

Srečanje, ki prisega na preobrat - srce, ki težišče sveta prevrne na bok in v tišino, tam pa ... se rojeva pesem, za katero se ne ve, niti do konca, kakšna bo njena usoda, čestitke,

Ana

Zastavica

Duško Babić

Poslano:
19. 11. 2016 ob 21:07

Hvala od srca, Irena i Ana !

lp iz Zagreba,

Duško

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 13. 11. 2016 ob 01:42
  • Prebrano 704 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 512.32
  • Število ocen: 22

Zastavica