VJEROLOMNA JE SAMO POEZIJA
Kad smo se ipak sreli
već je bilo dockan
mada tvoje su kose
razumjele moje ruke
a tvoje usne
upijale riječi
(kao vosak u vječnoj
svijeta svijeći
njezin plam)
ali bilo je kasno
jer godina je bila naša
pri kraju
a Svemir se nagnuo
opasno na bok
(kao svaki
u nepoznatom moru
bez obala
zalutali brod)
zbog težine srca
u tijelima našim
progutala nas je
majka-tišina
i ostavila da
snivamo svjetlo
od kojeg će stasati
neopisiva
neobjašnjiva
vjerolomna budućnost
Poezije.
Dobro jutro Duško,
lepo si napisal, prav poetično. Ja, od začetka do konca je poezija,
če gledaš skozi lepe oči. Tudi jaz upam da je tako.
Lep pozdrav v Zagreb tebi,
I. Šelmić
Srečanje, ki prisega na preobrat - srce, ki težišče sveta prevrne na bok in v tišino, tam pa ... se rojeva pesem, za katero se ne ve, niti do konca, kakšna bo njena usoda, čestitke,
Ana
Hvala od srca, Irena i Ana !
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 13. 11. 2016 ob 01:42
- Prebrano 820 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 512.32