Mi smo se ljubili
kao da nismo odavde
bili smo slavniji
od cijele Jugoslavije
i navalnog reda Crvene Zvezde
iz šezdesetosme
a te iste šezdesetosme
ti si otimala avione
da bi što prije
stigla do mene
i nije te bilo briga
za inducirane revolucije
u nečijem kabinetu
imala si
sjećam se k'o jučer
( kad sam imao bolju memoriju )
samo radni kombinezon na sebi
pa su ti se sise tresle
pred očima zataočenih pilota
davala si im visokim glasom
moje koordinate
na skrivenom otoku
sred Jadrana
gdje sam te čekao
s kokosom i bananama
izrezanim iz nekog časopisa
za agrikulturu
i uzgoj agruma
jer trebalo je stizati svijet
u kratkom roku
kraćem od treptaja oka
trebalo je sve industrijalizirati
i školovati za ljepše dizajniranu apokalipsu
pa kad si mi sletjela u naručje
iz jureće karavele
osjetio sam nešto
kao bič u preponama
i poljubio te jedina
za dvadeseto
dvadesetprvo
i sva ostala stoljeća
da nas pamte
ako im jednom
opet zatrebamo.

Duško Babić