Dok budan bdim
Nad tvojim telom sklupčanim
Preda mnom se beskonačnost odmotava

Kao spirala
Krene s tvoga kolena
Preko butine i zaobljenih bokova
Istegne se duž savijenih leđa do gologa vrata
A onda kroz puštenu kosu sve do otvorenog prozora

I dalje...
Između zbijenih zgrada
Do isečka luka u kružnici trga
Pa najdužom rekom do najdaljeg mora
I dalje još dalje... do toplih okeanskih struja

I napravi krug oko sunca
I bude galaksija koja svetove proguta
I ne zna da stane i ni u čemu se ne završava

I moja se misao otme i odluta

Ali kad otvoriš oči
Ili me kroz polusan potražiš rukom
Sve što je beskonačno sklupča se u rečima

Tu sam... ljubavi tu sam

Željko Medić Žac