ušuškanu
u bijele lakokrile oblake
prisutnu tek
kosa upletenih
u vrh krošnje
divljeg kestena
kalemim te
vječnošću ljubavi
morem u svitanje
krstim te
u ime ponosa
mašte i
nježnosti
za tebe
prevarenu
srećom kratkotrajnom
molim
pogleda u zvijezde
neka se ne plaši
a ti nebo zagrli je čvrsto
da ne vidi
malog srca tugu
da ne čuje
jauk izopćenog
pokaži joj
nadu
odakle dolaziš
snove
kamo odlaziš
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!