Svaki kraj ima svoj početak
svoj začetak
koji započinje osjećajem
da se ravna staza pod tijelom
kosi, ledi i okomljuje
na tebe
i da je pad neminovan
niz oštru tu odsječenu
hladnu stijenu
što je nekad bila cesta
za negdje
a sad postaje cista
u plućima nebeskim
božanski kašalj
i stranputica
gdje si stranac vlastitom putu
pa te ovaj ne prepoznaje
i oduzima ti pravo
da kročiš njime
kuda si nakanio
a kad taj početak kraja
odradi svoje
još uvijek možeš
progutati
onaj dio
što je preostao
divno gorak
do samog kraja.
In zmeraj naj bo tako.
lp
Maksimalno božansko.
Cista u plučima nebeskim....
a kad taj početak kraja odradi svoje...
divno gorak do samog kraja....
Ja.
Maksimalno veličastno gorko.
Pa sploh ne boli.
Neka pomirjena vdanost se čuti.
Lepa.
Posebno lepa.
Hvala.
Hvala westre i Tagore, od srca !
lp iz Zagreba,
Duško
Duško, dober večer
Ja, eni na glas, drugi na tiho, eni resnično, drugi na drug način,
kaj je gorko??? Ali osvobaja in daje ne glede na kak način...
Kr nekaj za mislit, ja.
Mi je všeč veš, spet si napisal pravo pesem.
Lep pozdrav v Zagreb in bot.vrt in tramvaj, Duško
hope
Hvala ti draga hope, od srca !
Neka te sreća svuda prati.
lp iz Zagreba,
Duško
Duško,
tako dobro pišeš, da mi se još uvek razliva gorak ukus u grlu...
Nažalost istina je u pesmi, na tako lep način doneta, da je probudila to gorčilo, što pokazuje tvoju moć jake impresije, da je izraziš u pesmi..
Lp Dragana
Hvala Dragana na lijepim riječima, od srca !
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!