Na ramenu mi zapaljena ptica
Prekaljenim kljunom
Oreol ocrtava
Prstenom zlatnim venčava mi pogled
I sa punoćom svega
Mene kao sužnja
U strahu od ognjenog pada
Reč je molitva u koju je
Sklanjam
Budi spokojna
Između surovog sunca i praha
U meni je pustinja iz koje si ponikla
I u koju se kao prorok
Vraćaš
Hvala Westre
lp
Marina
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Bogdanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!