Između Tebe i mene
Nit ljubičaste strepnje
viticu po viticu plete,
spomenar sjećanja slaže.

Sve što bili smo,
predodređeni i prisni
sebi ili drugima,
umiveno je spoznajom
da su nam životi bili
prepleteni

nakratko-

tek Titraj u glasu vode.

Samo su drhtaji čežnje
niz obronak sjećanja
uzdahom potekli.

Ostavila sam prozor
otvoren.
Krov odškrinula.
Trepavice otvorila.
Noć raskopčala.

Pregršt vode
na grudi prolila.
...

U šumi jelen žedan.

I barka,
na dlanu spomenara.

Ema Emilija Vasiljević: ciklus "kad odu svi"

Emilija Vasiljević