Ne ljubimo se više
Na zavijutku nijedne ceste
Pod krošnjama nijedne vrbe
Na mekoj postelji trave
Nijednog proplanka
Nijedne riječi više.

Plove samotni oblaci
Nikad više- šapuće vjetar
Ispod Duge pretrčavaju
Već prolaze
Neke druge Sjene
Nijedne riječi više.

Toliko toga mogla bih
na ružičastim laticama
Nježnosti
Baš TEBI dati...
...

Plove samotni oblaci...
Nemoj, nemoj stati
šapuće vjetar.

Nijedne riječi više.

Emilija Vasiljević