U moj svemir stigla je jesen
s njom vjetrovit neki nemir
dan za danom mi je rastresen,
a ja želim blistave topline mir.
Pucketaju suhe grančice
pod koracima teškim i tromim
poput isušene sitne slamčice
u crkvama tihim i akustičnim.
Nebom lelujaju trudni oblaci
izlijevajući suze na umornu zemlju
ne prestaju kapati jednolični zvuci
stvarajući tu beskonačnu petlju.
Gole grane njiše sjeverac hladni
žestinom im strgne i posljednji list
zamahom svakim dobiju udarac silni
kao da ih je kistom naslikao kubist.
Laste su već odavno napustile
moje sivilom prekriveno nebo
dok hladnoće mi dušom zavladale
nalik na barbare, divlje i grubo.
Još jednom bih zlatnoga sunca
da ugrije mi promrzlo srce
i toplinom obavije poput vijenca
da ne osjećam ledene žmarce.
Hvala Westre na divnom komentaru.
Želim ti lijepu večer. VP!
Katica
Jesen v srcu tudi dušo otopi.
Katica lep pozdrav.
Zanimivo.
Kaj je narobe z nami? Kot, da bi umirali z naravo. Čeprav je jesen čas, ko narava da največ, vse, kar je sposobna dati.
Naj ti bo dan barvit
"filia"
Felix, Filia - hvala vam na čitanju i komentiranju.
Želim vam ugodan i osunčan dan! :-) :-)
Katica
Katica, lepo si napisala ta Jesenji Adagio, zelo mi je všeč.
"dan za danom mi je rastresen,
a ja želim blistave topline mir.
------
Još jednom bih zlatnoga sunca ..."
lp GJ
GJ, hvala na čitanju i lijepim riječima.
Lp! .:-)
Ja, spet smo pri jeseni in ti si ji že posvetila lepo pesem, bravo Katica.
Lep večer želim!
Romano, hvala ti na čitanju i lijepim riječima. Jesen dugo traje.
Lijep pozdrav i ugodna večer!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!