Prohujala su topla ljeta
u meni sada žuta jesen šušti
s njome šulja se tužna sjeta
i hladna kiša danima pljušti.
Ogoljele su sve moje grane
beživotno mi lišće vjetar otpuše
gusta magla nikako da nestane,
a moji najdraži snovi se ruše.
Pomalo me hvata ledena jeza
poput inja na promrzloj travi
i mori me nalik na tihog uljeza
nevidljivim nitima u mojoj glavi.
Samotni i turobni dani
u meni se usporeno vuku
sve mračnije i hladnije je vani,
a otkucaji sata glasnije tuku.
Katica pozdravljena,
Jesen u srcu je kao tren, jer ono uvjek žudi za prolječem.
Prijetne sanje, brez mraza u srcu.
Lijep pozdrav, Felix
krasno si ovo sročio kao komentar. I u pravu si, i zahvaljujem na čitanju.
I tebi želim ugodnu noć! :-)
Katica
Pjesnička duša dublje jeca...Prelijepo i predobro si kroz prste jesenje razvukla niti sjete, stanje duha koje, kao što kaže Felix, ne bi tako jecalo da nema nečeg DRUGOG... nečeg čemu teži i što dolazi POSLIJE...
Lijep pozdrav, draga Katice :)
Dragi Mirko, najljepše ti zahvaljujem na čitanju moje pjesme i tvom krasnom osvrtu s kojim si me razveselio. Drago mi je da ti se pjesma dopala!
Veliki pozdrav i ugodnu noć ti želi!
Katica
Ah,ta jesen...
Lep opis.
Bravo Katica.
Lp
Westre, hvala na pažnji i drago mi je da ti se pjesma dopala. U pravu si, jesen zna biti čudnovato lijepa.
Veliki pozdrav i tebi ☺
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!