Ako poželim pjesmu,
pustit ću ludilo grla poljem.
Ako poželim pticu,
trčat ću do povečerja
i pokloniti se njezinom
gnijezdu.
Ne sputavaj me!
Kamenom ću se
baciti na vrijeme.
Ostat ću sa bagremovima,
i travom.
Voljet ću se sa suncem.
I sumracima.
Neukroćena i razbludna.
Bez gospodara i
bez ogrlice!
Sa svitanjima,
i rosom u grudima.
Divljeg sjaja u oku.
I samo jednom laticom
suze .
Ema: "Blues jednog odrastanja"
Poezija koja plijeni i očarava!!!
Emilija,
tvoje pesmi so z eno besedo rečeno : čudovite
<3 :)) <3. Lepo te pozdravljam. GJ
Radujem se što ti se sviđaju, draga prijateljice!
-osmijeh i pozdrav , od srca! <3 :))
Hvala ti na ohrabrenju, dragi Mirko!
-osmijeh i sve najnježnije!
Emilija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Vasiljević
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!