Ne boli me više
vrisak lokomotive
koja me iz tvojih ruku
otrgnula...

Tragam
za krošnjom lipe
koju su moji bližnji
uklonili
prijetila je korijenjem
temelju kuće.

Za plodom
raspukle kruške
čije je stablo majka
dala pogubiti
skupljale se uzavrele osice.

Za gnijezdom lastavice
koje smo nenastanjeno
ostavili,

a rekli smo zauvijek je.

Sipi uzaludnost zavjeta
vjernosti...

...samo smo trag
u izmaglici prolaznosti.

Ema "povratak u zavičaj"

Emilija Vasiljević