DRUGI DAN

Kolena se ti šibijo
od hoje po vrhuncih užitkov.
Roke imaš zvezane
s svilenimi poljubi,
noge pa s potnimi verigami.
Svet gledava skozi oblake.
Svet se je upočasnil.
Pogleda se nama ožata
kot pri pticah roparicah.

Zgrmim v vodnjak,
izvlečem vedro,
ki trka ob zidove zadovoljstva ...
in jih vlaži.

Veriga stoka, brni, vibrira.

Občasno vidim samo belo piko
na vrhu prebujene ravnine,
pokrite z nežno, razburkano travo ...
ki se zvija pod vzdihljaji in dotiki,
potna od jutranje meglice,
sijočo, skozi napol zaprte oči.

Poskušam znova zaspati.

(2006)
---

DRUGI DAN

Kolena ti se tresu
od hodanja po vrhovima užitaka.
Ruke imaš zavezane
svilenim poljupcima
a noge
konopcima od znoja.
Gledamo svet kroz oblake.
Svet koji je usporio.
Pogledi nam se sužavaju
poput ptica grabljivica.

Survavam se u bunar
i vadim kofu koja udara
u zidove zadovoljstva...
vlažeći ih.

Lanac stenje, treperi, vibrira.

Povremeno vidim samo belu tačku
na vrhu probuđene ravnice
pokrivene nežnom
uskovitlanom travom...
koja se povija od uzdaha i dodira,
orošena jutarnjom izmaglicom
cakleći se kroz poluzatvorene oči.

Probam ponovo da zaspim.

(2006)
---

SECOND DAY

Your knees shake
from walking on top of pleasure.
Your hands are tied
with silken kisses
and your legs are bound with a rope of sweat.
We are watching the world through clouds.
The world that slows down.
Visions narrow like predatory birds.

I topple down into the well
and I pull out a can
that hits walls of pleasure...
and makes them wet.

A chain groans, trembles, vibrates.

From time to time I can only see a white spot
on top of the wakened surface
covered by soft whirling grass…
which rolls beneath sighs and touches,
sprinkled by morning mist
glistening through half-closed eyes.

I try to fall asleep again.

(2006)

Branko Baćović