Ljudi koji nemaju lice
kao ja
bude se ranije izjutra
da bi ga izvajali
od plastelina
i umjetnih dlaka
prema fotografiji koja visi
pored ogledala u kupatilu
na kojoj su posljednji put
imali lice
prvo izrađuju nos
zatim umetnu usne
nakon toga
posvete čitav sat
oblikovanju očiju
( jer one bi nas mogle izdati )
zalijepe obrve
trepavice
eventualno bradu
brkove
poneki madež
provjere svježu fizionomiju
u zrcalu
nabace šešir na glavu
iziđu iz stana
s akt-tašnom ili bez nje
te pozdrave susjede
s uljudnim "Bog daj !"
skrivajući oči
pod obod šešira
da ih ne osramote
kakvom suzom
okašnjelom
a slanom
pred drugim ljudima
bez lica.
zaboravit ću sliku i bezlična tumarati prazninom...
pozzz
Ljubi
Biti brez obraza, to mora biti grozno.
Tega si ne bi nikoli želela, pa stati v kopalnici, da si narediš obraz tudi ne. Hudooooo.
Lp. GJ
urednica
Poslano:
26. 09. 2016 ob 17:31
Spremenjeno:
26. 09. 2016 ob 17:38
Pesem, ki pokaže tujost samih s seboj na plastičen in izjemno učinkovit način - čeprav govori o zunanjosti (in očeh, za katere verjamemo, da so vez z notranjostjo), si ljudje, ki še imajo svoje obraze najbrž prav tako izgnetejo novo podobo sebe, še posebej v novih odnosih ... čestitke,
Ana
Hvala od srca, Ljubica, GJ i Ana !
lp iz Zagreba,
Duško
Poslano:
26. 09. 2016 ob 21:44
Spremenjeno:
26. 09. 2016 ob 21:47
Čestitke za vse tri podčrtanke!!!
<3<3<3
Hvala ti GJ, od srca !
<3
Bravo Duško!
Zaslužena podčrtanka! :-)
Lp, Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!