Katica, ta tvoja pesem me je globoko ganila. 

Zelo emocionalno si napisala te verze.

Lp      GJ

Katica!

Kavo pijem, jokam -

pesem, kakor, da bi bila meni namenjena.

I ja se osiječam kako kukavičje jaje,

živiš dalje, a bol ne prestaje.

lp

Gorskijavor, Sašo, hvala vam na čitanju moje pjesma i žao mi je što sam vas rastužila s tom socijalnom i nesretnom temom. Mišljenja sam da ponekad treba napisati i takve pjesme da bi posvetili svoj nesretnoj djeci svijeta, a ima ih nažalost previše .

Sašo, sve traume iz djetinjstva ostaju u psihi i kad želimo biti ravnodušni i zaboraviti na neke događaje oni ponovo još jače izađu na površinu. To su rane koje nikada ne zacjeljuju, jer svi mi trebamo tu emociju da nekome pripadamo i da imamo zaštitu kada smo najranjiviji i kada to izostane teško se je nositi s istinom koja je bolna, a to je da nemamo nikoga . Treba ostati velik u svojoj boli i oprostit im bez obzira što neke stvari nikada nećemo moći zaboraviti.  

Lijep pozdrav i ugodna noć!

Katica 

Socijalne teme idu do besvijesti, uzdrmaju ionako krhko ljudsko biće. Prikazala si sjajno jednu izgubljenu bitku sa jačim, jedan pseudo život čiji uzburkani sadržaj zastaje pred jednom suzom, zadnjom, suzom onoga tko ga je učinio takvim. Kompleksno pitanje ljudskog smisla, patnje, promašenosti, tuge, izgubljenosti.

lpm

Dragi moj Mirko, uvijek jasno prepoznaješ što sam htjela reći (bez obzira na temu). A to me posebno ne samo veseli već su mi tvoji komentari izuzetno dragocijeni i poticajna su nit vodilja u mojem skromnom stvaralaštvu.

I ovoga puta se to potvrdilo. U pravu si kad kažeš da socijalne teme duboko ponirajući razaraju ljudsku psihu i dušu, ponekad ostavljajući za sobom pravu pustoš.
Ali ja se još uvijek nekako uspjevam održati iznad ''mutnih'' voda. ☺

Velik i lijep pozdrav ti šaljem iz danas doista depresivnog Zagija!

Katica