Sanjala sam:

katedrale su ljudima pružale

zvonike

i mahale sanjivim zvonima.

Budnice milovanja su potekle

niz napukle molitve očaja.

Obznanjuju

ljubavnicima z o r u,

tužnima radost u zrnu pijeska

pod jezikom biserne

školjke,

nemoćnima snagu

u zjenici novorođenog

sunca.

Budna sam:

i pružam ljudima ruke,

prstenjem strepnje okićene.

Mašem im tamno zelenim

prstima nadanja.

Vjerujem:

nebu i jutru i magiji

stvaranja.

I samo jednoj kapi dobrote tvoje,

vjerujem.

Ema

"blues jednog odrastanja"

Emilija Vasiljević