Kada sam je malenu udomila
ravno s ulice k meni je došetala,
jadna, prepuna ušiju i buha
al’ nije bila bez izvrsnog njuha.
Šapice joj pune i meke
a dlaka boje sivobijele deke,
pandžice joj pikave kao igle
u tili čas ruku bi sustigle.
Ne da se ona dirati i maziti
al’ voli posvuda viriti i plaziti,
oči joj velike poput badema,
a zubi oštri nalik čavlićima.
Brčine joj nisu za ukrašavanje
služe za nečujno prikradanje,
a duge noge nalik na opruge
njene su pokretačke poluge.
Ne voli ona goste i neznance
i nije joj potrebno društvance,
čuje li zvono briše spremno
ispod kreveta mjesto je njeno.
Tu i tamo zna mazno presti
samo kad se želi igrati ili fino jesti,
milozvučno se tad mijaukom oglasi
i na kraju, ipak, sve ona isprosi.
Odmah je zavoljela sve delicije
i stekla raznorazne beneficije,
začas je postala kao buhtlica
od milja je nazivamo Dorica.
Ona je stvarno gurman pravi
i šaku maslina sama smlavi,
obožava i slane morske ribice,
ananas čak i kisele krastavce.
Sve su to njene morske navike!!
Lepo pesem si posvetila mački Dorici.
Želim lep dan
Westre, hvala na čitanju i komentaru. Dorica je bila posebna, s karakterom. Neki koji ne vole mačke rušili su mi ocjenu. No, mislim da pjesnika ne potvrđuje samo ljubavna poezija i zaokupljenost samim sobom već altruizam i suosjećanje sa svim živim bićima, dobrota i zadivljenost osjećajima i ljepotom.
Malo sam se izgubila, još jednom veliko ti hvala što si mi popravio prosjek ocjene.
Lijep pozdrav i ugodna večer!
ö
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!