Idemo se sastati,
tamo
gdje se naše usne
bezglasnim krikom
traže.

Tamo,
gdje naša strast
još samo noćas
pjenuša.

Tamo,
gdje su lovci
na čeki beznađa
samo na tren
zaspali,
dok
vukovi i srne
u svadbenom plesu
na puni mjesec
čekaju.

Tamo,
gdje jedna pahulja,
boje nedužne
samo za nas,
na vrhu iglice bora
pleše,
dok
kolibrić u
njedrima strepnje
drhturi.

Sutra već
mogli bi biti
još samo dvije
pokisle stabljike
suncokreta.

Slutim: želiš doći…
Želim: želiš doći!

Ema: "blues jednog odrastanja"

Emilija Vasiljević