ŠTO NAS VIŠE NEMA
Nas više nema
propustili smo zadnji cjelov
koji vodi u gizdavu smrt
propustili smo zagrljaj
na klisuri suroj nad morem
gdje sunce postaje sjena
od nas dvoje
u svojim plućima
ti mora da si gajila ružičnjak
bijele i ruže crvene
cvale su grlom do usana
pa je i tvoja šutnja
imala miris što oči
suzom opija
nas više tu nema
mada postoji običaj
zakašnjelih zaručnika
da krenu preko mosta
preko zidova preko krošnji
stogodišnjih platana
obučenih za svečanost
u svim nijansama zelenila
kad šušti list i tvoja haljina
jednako
a svijet se klanja
nama
što nas više
nema.
Duško,
prava umetnost so tvoji besedni zadetki.
Ja, vsaj bili smo, nekateri niso nikoli... .
Pošiljam ti lep pozdrav na Vir,
hope
Duško, teško je komentarisati ovako sjajnu pesmu, ali je još teže ne ostaviti komentar!
Lp Milena
Drage prijateljice, Lara, hope, Milena i westre, hvala od srca na lijepim riječima !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 15. 08. 2016 ob 15:00
- Prebrano 1022 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 578.58