Ljubavi
javljam ti da sam iznenada preminuo
nešto me je presjeklo
nakon kratke i lake sreće
nakon duge i teške nesreće
nešto me je dotuklo
dokusurilo
kao kad se jato ptica razleti
u strahu za svoja krila
na jači treptaj nečijeg oka
na jači stisak ruku zaljubljenog para
na pisak duha davno umirovljene lokomotive
na povik u boj u boj pripitog vojnog heroja
iz nekog izmišljenog svjetskog rata
bez rednog broja
dok mu čaša ispada iz ruku
i lomi se u čestice slijepog stakla
javljam ti da sam preminuo
baš kao ta čaša
iz garniture šezdesetih godina
dvadesetog stoljeća Bertoluccija
De Sice i Bunuela
neka te to ne zbunjuje i ne sekira
ljubavi moja
preminulo ih je prije mene
čitavo more onih što su to voljeli baš tako
što su te voljeli baš ovako
kao razletjele ptice
kao razletjela čaša
kad nemir nema dovoljno prostora
pa eksplodira ili naprsne
u prsima
ozračenim tolikim siromaštvom
označenim nedostatkom duha u materiji
mene u tebi
tebe u sebi
preminuo sam ti ljubavi
prestao sam disati
kao da sam znao
da ćeš doći.
Duško, spoštovani,
zakaj te ni več, saj tebi se to ne sme zgoditi, ti odlično pišeš, vsaka pesem je magnet
za dušo in oči. Mislim da imaš v sebi še tako veliko pesmi, da boš zmogel tudi na
dolgi rok, In oči bodo srečne brale.
Lep zgodnji pozdrav Duško
hope
Hvala hope, neka te sreća svuda prati !
lp s Vira,
Duško
Bravo Duško...
Uvijek je lijepo družiti se s tvojom poezijom...
Vraćati se na stare pjesme i čitati one nove! ;-)
Hvala majstore, svako od nas nosi svoje svjetlo i svoju ljepotu, na svoj način. Družit ćemo se još dugo !
lp, Duško
Ovo je mnogo, mnogo više od odlične pjesme!!!
Hvala majstor Mirko, od srca !
lp s mora,
Duško
Lirična ljubezenska pesem, ki je več kot to: primerjava razpok in črepinj, razletele jate, ki se splaši na drobcen premik, omemba znamenj in oseb preteklega časa delajo to namišljeno smrt tako - stvarno - in za kontrast napolnjeno s čustvi in čutnostjo ... Čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!