Ne gasi svjetiljku svoju
-pjesme te moje mole-
ne daj da se povrijede!

Oštre su hridi, olujno more,
a čun moj satkan od drhtaja.

Nemam, ni jedra ni vesla!

Samo se strepnjom svojom
uputih tebi.

Ne gasi svjetiljku svoju
-ruke te moje mole-
ne daj da se ozlijede!

Tamna je i duga noć, oštrih bridi.

Nemam, ni kompas ni kartu.
Možda sam na kraju svijeta.

Samo se čežnjom svojom
uputih tebi.

Ema:  "blues jednog odrastanja"

Emilija Vasiljević