Stanujem u tvom levom uhu
Kao što ti stanuješ u mom desnom
Čuješ me kako nameštam postelju
Tiho ti pevušim pesmu o ljubavi
Čujem tvoje korake po drvenom podu
Šapućeš mi priču za laku noć
Stanujem odmah tu
Iza tvog levog oka
Uvek ti u prolazu namignem
Namerno prolazim ulicom
Kojom nikada nisi prolazio
Znam da si ti oduvek bio
Stanovnik mog desnog oka
Vidim te unutra i spolja
Stanujem u tvom levom uhu
I iza tvog levog oka
U kući koju si za mene napravio
Sa leve strane
U tvom levom dlanu
Kojim si me kao želju izvajao
I levim okom i levim uhom
Odsanjao si nas kao šećerni san
U gorkom ukusu svakodnevice
Tako i ja tebe sanjam
U mračnim noćima sa iscerenim mesecom
Želim te desnim okom i uhom
Desnim te dlanom vajam
U olovno teškim danima
Izmaštam naš susret
Tako je određeno
Stanujemo jedno drugom u glavama
Ali je susret nemoguć
Vreme bi stalo i ptice bi nestale
Kada bismo se sreli
Planeta bi počela da se okreće unatraške
Kada bi levo i desno spojili
U nultoj tački susreta
Otvorio bi se zlatni put
kojim bi krenuli u neki srećniji san
Na obalama ne bi ostao niko
Da plačem ozdravi tokove.
Vsekakor pesem, Milena, ki se jo da zlahka uvrstiti med tiste, ki so zelo všečne. :-)
Lp, Sašo
„Stanujem u tvom levom uhu
I iza tvog levog oka
U kući koju si za mene napravio
Sa leve strane
U tvom levom dlanu
Kojim si me kao želju izvajao
I levim okom i levim uhom
Odsanjao si nas kao šećerni san
U gorkom ukusu svakodnevice“
<!--[if !supportLineBreakNewLine]-->
<!--[endif]-->
Kad bi pjesnički subjekt poneki stih prepustio presušenoj rijeci, toj vododerini na
kojoj život uvijek nešto i ostavi, možda
bi se ozvučili i smješkom ga pozdravili portreti, svijet bi pokazao novo lice,
ono koje čovjek ne poznaje, i ne bi samo u željama i stihovima živjele
nedostižnosti, jer nema apsolutne istine u kojoj:
„Tako je određeno
Stanujemo jedno drugom u glavama
Ali je susret nemoguć
Vreme bi stalo i ptice bi
nestale
Kada bismo se sreli
Planeta bi počela da se okreće
unatraške
Kada bi levo i desno spojili
U nultoj tački susreta
Otvorio bi se zlatni put
kojim bi krenuli u neki
srećniji san“
Uvijek mladi drvoredi izranjaju
iz onih koji odlaze. (Zašto kiontinuitetu tražiti manu...?) U novom žuboru lišća možda ne šapuće uzalud namještanje
postelje, jer taj šapat je ipak neuništivi glas LJUBAVI..., one koja uvijek
stiže drukčije ogrnuta, s drukčijim osvajačkim glasom u sjajnim očima.
Osjećam da nitko pored ove pjesme ne može proći a da ne ostavi visoku, visoku ocjenu.
lpm
Hvala od sveg srca, Lara
Milena
Sašo,
za mene je velika čast i nagrada biti čitan i dobiti komentar od pesnika kakav si Ti. Hvala od sveg srca!
Lp Milena
Dragi Mirko,
zadovoljstvo je pročitati tvoj osvrt... Učinio si mi čast i radost ovakvim komentarom i uneo još jedan divan portret i pejzaž na "vododerini koju život napravi"... Hvala ti od sveg srca!
Lp Milena
Draga Milena, bravo.
Popolnoma se strinjam z Mirkovo analizo in tudi jaz rečem, da je teško iti mimo tvoje pesmi ravnodušen.
Lp GJ
Hvala od sveg srca, Gorski Javor!!!! Raduje me svaki tvoj komentar!!!
Lp Milena
Poslano:
24. 09. 2016 ob 20:53
Spremenjeno:
25. 09. 2016 ob 19:30
SUPER PESM !!!
Hvala za krasno objavo, draga MILENA
~<3~
Hvala od sveg srca Talitha Jaguar... Kad pesma nađe čitaoca među sjajnim pesnicima, za mene je to najveći uspeh!!!!
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!