
Stanujem u tvom levom uhu
Kao što ti stanuješ u mom desnom
Čuješ me kako nameštam postelju
Tiho ti pevušim pesmu o ljubavi
Čujem tvoje korake po drvenom podu
Šapućeš mi priču za laku noć
Stanujem odmah tu
Iza tvog levog oka
Uvek ti u prolazu namignem
Namerno prolazim ulicom
Kojom nikada nisi prolazio
Znam da si ti oduvek bio
Stanovnik mog desnog oka
Vidim te unutra i spolja
Stanujem u tvom levom uhu
I iza tvog levog oka
U kući koju si za mene napravio
Sa leve strane
U tvom levom dlanu
Kojim si me kao želju izvajao
I levim okom i levim uhom
Odsanjao si nas kao šećerni san
U gorkom ukusu svakodnevice
Tako i ja tebe sanjam
U mračnim noćima sa iscerenim mesecom
Želim te desnim okom i uhom
Desnim te dlanom vajam
U olovno teškim danima
Izmaštam naš susret
Tako je određeno
Stanujemo jedno drugom u glavama
Ali je susret nemoguć
Vreme bi stalo i ptice bi nestale
Kada bismo se sreli
Planeta bi počela da se okreće unatraške
Kada bi levo i desno spojili
U nultoj tački susreta
Otvorio bi se zlatni put
kojim bi krenuli u neki srećniji san
Na obalama ne bi ostao niko
Da plačem ozdravi tokove.
Vsekakor pesem, Milena, ki se jo da zlahka uvrstiti med tiste, ki so zelo všečne. :-)
Lp, Sašo
„Stanujem u tvom levom uhu
I iza tvog levog oka
U kući koju si za mene napravio
Sa leve strane
U tvom levom dlanu
Kojim si me kao želju izvajao
I levim okom i levim uhom
Odsanjao si nas kao šećerni san
U gorkom ukusu svakodnevice“
<!--[if !supportLineBreakNewLine]-->
<!--[endif]-->
Kad bi pjesnički subjekt poneki stih prepustio presušenoj rijeci, toj vododerini na
kojoj život uvijek nešto i ostavi, možda
bi se ozvučili i smješkom ga pozdravili portreti, svijet bi pokazao novo lice,
ono koje čovjek ne poznaje, i ne bi samo u željama i stihovima živjele
nedostižnosti, jer nema apsolutne istine u kojoj:
„Tako je određeno
Stanujemo jedno drugom u glavama
Ali je susret nemoguć
Vreme bi stalo i ptice bi
nestale
Kada bismo se sreli
Planeta bi počela da se okreće
unatraške
Kada bi levo i desno spojili
U nultoj tački susreta
Otvorio bi se zlatni put
kojim bi krenuli u neki
srećniji san“
Uvijek mladi drvoredi izranjaju
iz onih koji odlaze. (Zašto kiontinuitetu tražiti manu...?) U novom žuboru lišća možda ne šapuće uzalud namještanje
postelje, jer taj šapat je ipak neuništivi glas LJUBAVI..., one koja uvijek
stiže drukčije ogrnuta, s drukčijim osvajačkim glasom u sjajnim očima.
Osjećam da nitko pored ove pjesme ne može proći a da ne ostavi visoku, visoku ocjenu.
lpm
Sašo,
za mene je velika čast i nagrada biti čitan i dobiti komentar od pesnika kakav si Ti. Hvala od sveg srca!
Lp Milena
Dragi Mirko,
zadovoljstvo je pročitati tvoj osvrt... Učinio si mi čast i radost ovakvim komentarom i uneo još jedan divan portret i pejzaž na "vododerini koju život napravi"... Hvala ti od sveg srca!
Lp Milena
Draga Milena, bravo.
Popolnoma se strinjam z Mirkovo analizo in tudi jaz rečem, da je teško iti mimo tvoje pesmi ravnodušen.
Lp GJ
Hvala od sveg srca, Gorski Javor!!!! Raduje me svaki tvoj komentar!!!
Lp Milena
SUPER PESM !!!
Hvala za krasno objavo, draga MILENA
~<3~
Hvala od sveg srca Talitha Jaguar... Kad pesma nađe čitaoca među sjajnim pesnicima, za mene je to najveći uspeh!!!!
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!