Opet govorim nebuloze 
dragi moj Jonas,
a ti si prisiljen slušati
tlapnje ove ishlapjele starice.
Znam,opet si zaboravio 
kupiti kruh i mlijeko,
jer sam te naživcirala 
kad si izlazio iz kuće.
I opet si hodao besciljno 
šetalištem i hranio golubove 
zaboravljenim mrvicama .
Koga lažeš Jonas !
Mene ne možeš farbati !
Znam da si se opet sastao
sa onom droljom s duplim 
pepeljarama s petog kata.
A kako mi se flundra samo 
smije u lice kad prolazi stubištem.
Fuj Jonas !
Dođe mi da je pošteno izmlatim 
ovim mojim tronožnim štapom.
Spao si na to da se izruguješ
našem pedesetogodišnjem braku.
Trpjela sam sve ove usrane godine,
da mi ne bi oduzeo skrbništvo
nad našom perzijskom mačkom.
Ali Jonas ,
mačka je izgubila bitku sa karcinomom.
Ti si izgubio bitku sa mnom...
Dosta je više !
Zahtjevam razvod !
Ogulit ću ti kožu Jonas!
Nosit ćeš gaće na štapu.
Izgnat ću te iz stana...
I tako je ovo za tebe 
uvjek bio "picin krov" samo.
Pa kad je tako Jonas, seli se 
gore onoj napirlitanoj staroj flundri.
Baš me zanima kako ćeš
se svaki dan penjati 
s tom križoboljom na peti kat.
(Lift ne radi od Drugog svjetskog rata )
Nisi više mlad Jonas!
Pa tebi je osamdeset šesta na leđima! 
Pod stare dane praviš sprdačinu od nas.
Kako da budem raspuštenica 
u ovim godinama ,užas!
Opet zaboravljam 
šta sam htjela reći...
Vrati se van i kupi
kruh i mlijeko 
koje si zaboravio donijeti kući.
Nastavit će mo razgovor ,
kad se sjetimo gdje smo stali... 
Uh sjetila sam se ...
Vražji Alzheimer !
Uginula nam je mačka Jonas !

Vesna Andrejić Mišković