Fotografiju na kojoj se ti i ja ljubimo
još nitko nije snimio
mada se godinama već ljubimo
od prvog dana kad si mi rekla
da se tako ljube žene iz tvog grada
ne prestajemo
ljubimo se kao božja
hirovita ciganska čeljad
musava od divljih jagoda
mladog vina i magnolija
punim ustima dok vani kiše
podižu rijeke i mora
bliže nebu
a mi plačemo poljupce na oči
i čela njima brišemo
pa se onda sljubimo ljubeć se
kožama mokrim od tolike želje
kad više ne znam ni gdje sam
i kuda sam te sve
opsovao i osuo usnama i jezikom
što si takva svuda lijepa
prošao ti glatkim trbuhom
niz leđa klizio u bedra
i svuda nalazio topla gnijezda
za ptiče-poljupčiče krilate
da ti srce uznemire
naježe i nakostriješe
kad svaku bi ti krvce kap
poljubio i sad
gdje nikog nema
uz vrat uz žilu bila
milu
a i ti ćeš mene
jednom morati
prokunuti preklinjuć
da mi usne zasoliš morem
pa tko će prije
kroz cilj
nježno u kraj.

Duško Babić