Ti još nisi ispjevao pjesme
Onih gorskih frula
Što su gordost šumora potoka planinskih
Još nisi odnjegovao ožiljke sudbine
Neprohodima dozvao suhe čokote
I glase klepsidre što ih napustiše
Možda ponekad pomisliš da je
'Život samo jedna njegova
Probna varijanta'
A ipak te zatičem kako
Dugo u tišinama nedoumicā
Buljiš u krečnjak dok se
U stalagmite rastače
Možda čuješ kako se stoljeća
Vraćaju i hod minulih zima
Začaranih nekim toplim i dugim urama
I kako oronulo sunce budi
Raskoš krajolika jer damar tvoje ruke
Se grči nad osmrtnicama praha u mrtvim
Dječjim sobama
Puhni u tu prašinu, možda će pocrvenjeti
Prah ružin u nerazmrsivosti iluzije
Možda će i noćni ormarić oživjeti
Kao žudnja, kao varka
Kao Život
Ali ne drhti jer putevi
Vječno nastaju
I nestaju
U smjeru lanterne zapjevaj
Neispjevane pjesme što njišu i iscrtavaju
Misli i uvijek novi zov naših traganja
Da bi doslušao tonove svojih frula
I ožiljke sudbine odnjegovao
Pozdravljam Mirka.
Kava si ovo slova koristio, ili ti se omaklo ???
Mirko, krasna proza i odlično napisano. Struji tuga i život kroz nju..
Lp i mirne snove ti želim!
Katica
ja perfektno, uspelo mi je celo nekaj prevesti iz tega vesoljskega jezika.: DDD npr.:
U smijeru lanterne zapjevaj
Neizpjevane pjesme što nišu i iscrtavaju ...
lp GJ
Pozdravljam te, Mikailo.
Lijepo je znati da si još tu.
A slova? U pravu si - omaklo mi se. Sad sam ih promijenio.
lpm
Katice, hvala na komentaru i posjeti.
Ugodna noć, draga pjesnikinjo:)
Poslano:
30. 07. 2016 ob 23:03
Spremenjeno:
30. 07. 2016 ob 23:07
gorskijavor, hvala na čitanju, javljanju i prijevodu.
Dozvoli da ispravim Tvoj drugi red:
Neispjevane pjesme što njišu i iscrtavaju.
Želim Ti ugodnu noć!
lpm
Sem videla napako, ko sem že poslala, saj veš pri nas rečemo "nišu",pa me je malo zaneslo.
I tebi ugodnu noč i san!
lp GJ
Ponekad se upitam ispod koje duge sam to i ne znajući prošla, da je iz mog jezika nestala sva nježna lirika, i zacrvenim se svaki put kad ustanem uz ovako lijepu, senzibilnu liriku, da u zemlju propadnem ;-), ma, krasno, Mirko!
Lp, Dada
Kad mi takva pjesnikinja otkrije svoje viđenje moje pjesme, veoma, veoma mi mnogo znači! Radost je moja zbog pohvale i Tvoga mišljenja, draga Dado.
Lp,
Mirko
Poslano:
03. 08. 2016 ob 11:43
Spremenjeno:
03. 08. 2016 ob 11:44
»In ne drhti ker poti
Večno nastajajo
In izginjajo«
Tale droben komentar ne more zaobjeti večplastnosti in pretakanja pomenov te pesmi, ki v sebi združuje tako refleksivnost, torej razmišljanje o življenju, kot sugestivnost slikovitih podob. A zdi se, da ta pesem govori prav o pomembnosti petja, torej tudi pesnjenja, o pomembnosti artikulacije, oblikovanja nekega glasu. Mogoče govori o tem, da je potrebno – kljub vsemu – peti, odpeti pesem do konca, od-negovati brazgotine, ki jih v nas vtiskujeta usoda in čas, odpihniti prah, z močjo (pesniške) imaginacije prevetriti in znova oživiti stvari; pa čeprav oživijo le kot oblika našega hrepenenja, ali kot utvara – a vseeno kot Življenje. Pesem kot kažipot, ki jo je potrebno znova in znova brati.
lp, Franci
Hvala Franci na podcrtavanju (na selekciji). Potpuno mi je jasan komentar (mada ga nisam "stopostotno" preveo sa slovenskog) i razumljiva je potreba nekakvog dodatnog čitanja, što vjerojatno ne bi bio slučaj da je pjesma napisana na slovenskom jeziku. Aspekt ove pjesme (koju ja osobno ne doživljavam kao posebne pažnje vrijedan domet), njen vid (na ulazu u nju) temeljen je na zagonetki i čaroliji života... s čijim plodovima pjesnik traži i poručuje put ka slobodi i osmišljavanju bivanja, što bi se u najkraćim mogućim crtama moglo reći za pjesmu. Nije popularno... niti je praksa o svojoj pjesmi govoriti (jer je u njoj rečeno što sam mogao i znao reći), ali ovo navodim samo zato što si je, na moje veliko zadovoljstvo, iako je na stranom jeziku napisana, tako i shvatio.
Zahvaljujem se i srdačno Te pozdravljam,
mirko
Hvala tudi tebi, Mirko, za dragocen komentar,
lp, Franci
Bravo Mirko!
Odlična pjesma!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!