Htjela sam ti šarenu dugu
s modrog neba skinuti,
htjela sam ti bisere
s dna mora pokloniti.
Htjela sam ti ležaj
bijelim ljiljanima kititi
s tobom grimiznocrvene
i prozračne oblake sanjati.
Htjela sam ti zvijezde
s ametistnih visina dohvatiti,
a ti me nisi mogao voljeti.

 
Ljubio si opojniju
i ljepšu od mene
koja te je znala čuvati
kao što vrba čuva rijeku,
kao što hridi čuvaju more.
Ona nek’ ti postelju
nevinu kiti s najljepšim
mirisnim laticama,
ona nek’ tvoje snove sanja
i neka ti bude nježna
kao što je proljetni
povjetarac nježan s tek
procvalim trešnjama.

Katica Badovinac