TRAVKA
Danas osluškujem mramornu tišinu
u alejama crnih čempresa
s krošnjama poput gorostasa
u kojima ti je duša uzdignuta u visinu.
Podignuti vjetrom bijeli oblaci
zapliću se u te čudesne grane
kao tvoje sijede kose žalosne
nošene u plavetnoj nebeskoj arci.
Ne, ti nisi samo zemlja, samo prah,
ti sjeme si pravednosti i dobrote,
kao vojnik na straži čuvaš me od strahote
i još brineš za me – osjećam tvoj dah.
Poklonio si mi svoje izgubljene nade
sve svoje tužne i sretne dane,
pazio da na moj put zlo ne stane
i poput oca dom topli mi dade.
Htjela bih da zelena sam travka mala
na tvom osamljenom kamenu grobu
po kojoj kaplje srebrna rosa u limbu,
kako bih ti još jednom rekla: Hvala!
(Pjesma posvećena Marku Badovincu)
Potpisujem se ispod Lare. Poklon još jednoj potvrdi, da ljubav zapravo ne može umrijeti sve dok je živih ...
Sjajno, iskreno, nježno, emotivno. I da, ljubav je vječna. Bravo, Katice!!!
lp
Lara, Breza, Mirko,
hvala vam na čitanju i vašim poticajnim komentarima, to mi puno znači.
Lp!
Katica ,
kako čustveno izpovedna je ta tvoja pesem. Zelo lepo, nežno.
Lp gorski javor
Gorskijavor, zahvaljujem na čitanju i lijepom komentaru. Pjesma je posvećena osobi koja mi je zamijenila oca u životu i jako sam ga rada imala, imao je veliko i dobro srce.
Lp i ugodna večer!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
- 28. 07. 2016 ob 12:20
- Prebrano 2233 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 236.9
- Število ocen: 8