Lutam labirintom života
stalno se vrteć’ u krug
po istim stazama.
Tražim tebe
koji si donio vatru
na moje ognjište,
prosuo zvijezde
po beskrajnom nebu
i posadio potočnice
na moje obale.
Vidim tvoje oči
u kori drveta
duboko u šumi,
u fijuku vjetra
čujem tvoje ime.

Donosim ti nešto
što pripada tebi,
nosim ti srce svoje,
golo, na dlanovima.
Dopusti da ti se približim
i poljubim tragove
tvojih stopa
u rosnoj travi,
dopusti da te dotaknem.

Položit ću pred tebe
to srce što još kuca,
operi ga u hladnom izvoru.
Pogledaj divlju ružu kraj
kamena koja se rumeni,
to sam ja, obojena
tvojim bojama,
a kapi na njenim laticama
suze su moje pobjegle iz oka
u kojima ćeš pronaći sebe.

Katica Badovinac