Ti me nikada nisi potražio
(ni tražio više od površine)
U mojoj plavoj kući bez zidova
Gde prazne reči nemaju odjeka
Zaglušen hučanjem krvi
U ehu crvenih noćnih glasova
Nikada
Nisi čuo plave tišine kojim te ljubljah
Niti poželeo
Da pređeš prag moje duše
U koju bi ušao bar iz pristojnosti
Kao neko kog sam gostila telom godinama
Ni dan
Ni namernik mi u duši nisi hteo biti
Ni gost
Pred kog bih iznela svoje najskuplje
Čuvano pod stražom srca
Daleko od površnih dodira kože o kožu
Duhom o duh
Nije ti trebalo
Ne treba ni meni više
Jeftinoj
U praznoj plavoj kući
Napustila sam je
Napustila...
Zadivljen!!! Budući da je to tako, onda sam i zahvalan na mogućnosti čitanja odlične poezije.
lpm
Neno tvoja inspiracija je bezgranična...Fantastični stihovi !!!
lp Vesna
Mirko, Vesna, hvala. Kaže se da nije važno šta se govori nego ko govori. Vi rekoste. Kad mi pesnici pohvale pesmu, više mi je od bilo koje pohvale književnih analitičara i kritičara koji sami ne pišu:)))
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!