Negdje daleko iza zavjesa od kiše
postojiš ti koji si obećavao više
pamtim tek tvoju tamnu boju očiju
u kojima sjajne zvijezde blistaju.

Ne sjećam se pogleda izmijenjenih
ni prvih nježnih i toplih riječi izgovorenih
i one odletješe s jaukom vjetra
kroz crvenožute krošnje naših gora.

Ne, ne boli me više taj odlazak
ostao je samo jedva čujni tvoj korak
i kapi kiše na mokrome pločniku
koje snatre o jednom povratku.

Katica Badovinac