Čvrsto zakopčanih odora
ispod crnih halja samostanskih
zaključane hladnim zidinama
koje tajne skrivaju te duše

Gledam ih
vidljive tek za turobnih jesenskih kiša i istočnih vjetrova
kroče one lebdeći između dva svijeta
poluotvoreni šafrani okrenuti nebu
pogleda uprtog u zemlju

Reci ozbiljna
zagrije li krunica
prste kada traže

Pomislim nekad
svoj nemir
za mir tvoj mijenjati
al' bojim se boje njegove jer
srce boli isto

saraivor