Ponovno se vraćam
nakon dugog bijega,
u toplinu sobe
i u svjetlost lampe.
Ponovno tu čitam
neke stare knjige,
sve je ovdje isto
kao davno nekad.
Još na mome stolu
ta skulptura stoji,
u zagrljaju pripijena
dva kamena tijela.
I sve da bih i htjela
rastat se ne mogu,
kao da je vječnost
spojila im usne,
u poljubac dugi
i u jedno biće.
...vječnost spojila im usne
u poljubac dugi i u jedno biče..
Krasno.
Lp
Katica, tudi to vračanje in predmeti, ki nam nekaj pomenijo, nam lahko nudijo uteho in mir.
lp gorski javor
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!