Samo sklopim oči,
udahnem duboko
i nema te više...
Poželim da izbrišem
sve napisano i nacrtano
tvojom ili mojom rukom,
svejedno,
ali se ne da.
Ostajemo zauvek vezani
tankom a neraskidivom niti
koju smo greškom ispleli
zavaravajući se
da je ljubav stvorena za nas.
Koliko sam samo vremena izgubila
čekajući te da ne dođeš,
a ti bi se uvek pojavio
i sve pokvario.
Sklopim oči, udahnem duboko
želeći da te nema,
ali ti si tu,
kao neizlečiva bolest,
kao prokletstvo...
Okrenem se na drugu stranu
i sanjam nešto lepše.
Netko je spreman svojom upornošću garantirati neku zanimljivost, snagu koju zapravo ni sam ne može dešifrirati. Takav je život. Kaže se: Život piše romane. Ti si ODLIČNU pjesmu napisala uplićući svoje i njegove emocije...
(Ne zamjeri, ali da pjesma nije lijepa ne bih ti ovo ni govorio. Međutim, dopala mi se i ja bih na tvom mjestu izbrisao zadnji redak u četvrtoj strofi koji glasi: i sve pokvario).
Pozdravljam te i želim ugodan dan!!!
Pozdrav Tanjice !!!
Ugodan ti dan ,Vesna
Hvala Mirko na komentaru i sugestiji. Prihvatam je.
Lp Tanja
Pozdrav i tebi, Vesna!
Tanja
Okreni se, Tanja, na drugu stranu... i sanjaj, ti to tako dobro umeš!!!
Lp Milena
Hvala Neno!
Lp Tanja
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana Beuk-Laćak
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!