Prolazni
Prinosili su mi pred noge poklone
Kao (paloj) boginji
Nudili su vino i hleb
I jela sam ( i jela se)
Od nadošllog testa telesnosti
Oglodane duše i gladna ljubavi
Pila sam
Vina opojnih reči koje su mi govorili u transu
A u sirće su mi se u grlu pretvarala
Otrežnjena
Plakala sam kiselim suzama kajanja
Nevoljena
Pobegla sam od sebe i svih u neuspelu poeziju
I spalila svoju stvarnost
U pepeo nadanja
Zapretala sam san
Da će jednom
Da će jedan
&
Došao je posle svih na moje pepelište
Da ostane
(tako je rekao)
Bez velikih darova
Samo sa mrvom duše u grudima
I malo medovine pod pupkom
(tako sam verovala)
Sa pticom srca pod rebrima
I poskokom bez otrova pod bedrom
Sa rečju
Koja se ne izgovara dva puta ni dvema
I izgovorio me kao ljubav
I poezija (zbog poema o njemu)
Kao pesnikunju
&
Ostatkom pepela sebe sada
I poslednjim pesničkim prahom
Posipam svoje stihove
O zmiji od čijeg slatkog ujeda izdahnuh
I o odleteleloj ptici
Sa kojom odlete san iz mene
Zbog reči
Izgovorene dva puta
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!